Domaća javnost kao i Evropske institucije upoznati su sa suštinom predmeta ATP“Vojvodine“ i zamršenim igrama pravosudja koji nastoji da sprovede naloge grupe moćnika čije je cilj otimanje moje investicije.Verovatno nikome zbog toga nije čudno što se tužba odnosno revizija u postupku za nadoknadu lične štete.pdf već duže od dve godine nalazi u Vrhovnom kasacionom sudu. Trebalo bi da taj sud drugostepenu presudu vrati na ponovno odlučivanje, jer je u toj fazi sud samo naveo argumente jedne i druge strane, a zaboravio da utvrdi šta su činjenice. Ja sam u martu 2019 upozorio da je sudija izvestilac Zorana Delibašić pokušala da predmet „težak“ više hiljada strana predstavi veću za samo14 dana.

To je bio signal stručnoj javnosti da je presuda unapred doneta i da obiman materijal sutkinja nije imala nameru ni da čita. Posle tog upozorenja sve je stalo i do početka ove godine nije bilo naznaka da se išta radi u tom slučaju.

Početkom ove godine sastav veća je promenjen, sudija izvestilac ostala je ista i pet dana nakon imenovanja novog veća predočila im je ovaj predmet koji je tada i izvećan.

Ishod još uvek nije poznat, ali je simptomatično da je Delibašić od 1.aprila član Visokog saveta sudstva, što joj obezbedjuje poziciju do kraja radnog veka.Rad na ovom predmetu bio je ulaznica za tu poziciju, ali i za niz privilegija za nju i članove njene porodice.

Da li sam ja sticao kapitali i investirao da tome služi?

Od preostala dva člana, predsednica tog veća Vesna Popović otišla je u penziju –a dve nedelje kasnije predmet je otišao u sudsku praksu, odnosno na usaglašavanje sa presudama koje su ranije donete u sličnim sudskim postupcima.U ovom trenutku to je jedino što se zna o sudbini predmeta koji je već dve godine u Vrhovnom kasacionom sudu.

Podsećam još jednom, ATP“Vojvodinu“ kupio sam na javnoj aukciji 2004, u prvoj godini ispunio investicioni plan, proširio delatnost, uz postojećih 300 zaposlio još 200 novih radnika bez ikakvih državnih subvencija, a onda krenuo u ulaganja.Na osnovu ranije donetog Generalnog urbanističkog plana za Novi Sad, kojim je bilo predvidjeno da se postojeća i neuslovna autobuska stanica zatvori, a nova izgradi na lokaciji koja je pripadala ATP“Vojvodini“ , sklopio sam tada ugovor sa tadašnjim gradskim vlastima. Moja obaveza je bila da izgradim novi savremeni objekat sa pratećim sadržajima, dok Grad nije imao nikakva ulaganja osim obaveze da po dobijanju upotrebne dozvole izmesti saobraćaj na novu lokaciju. Tu obavezu Grad nije ispoštovao, investicija nije mogla da funkcioniše i pod teretom kreditnih rata preduzeće je otišlo u stečaj.

Na osnovu toga, rukovodjen stavom iz Zakona o obligacionim odnosima, da ko drugome napravi štetu mora da je plati, podneo sam tužbu za nadoknadu lične štete koju sam pretrpeo kao investitor koga su gradske vlasti prevarile, navele da udje u ulaganje, a potom onemogućile da objekat počne sa radom.

Slučaj privatizacije ATP“Vojvodine“ nalaz se u stalnom monitoringu Evropske komisije koja ga je označila kao jedan od pet najvećih sa liste 24 slučaja visoke korupcije i kao jedini u kome je oštećen investitor, ane država.

S poštovanjem,

Ilija Dević, Investitor ATP“Vojvodine“

Izgled preduzeća ATP "Vojvodina" 

pre privatizacije

  

Izgled preduzeća ATP "Vojvodina" 

posle privatizacije





 



Joomla templates by Joomlashine